U doba generativne veštačke inteligencije, obrazovanje se nalazi na prekretnici kakvu nismo videli od pojave interneta. Tradicionalni modeli nastave suočavaju se s potrebom da se istovremeno prilagode novim digitalnim alatima, ali i očuvaju ono suštinski ljudsko u obrazovanju — empatiju, kritičko mišljenje i saradnju.
Nedavno održani 17.03 2025. HAIL (Harvesting Academic Innovation for Learners) online panel sa Alessandro Di Lullo, izvršni direktor Digital Education Council, James Genone, viši potpredsednik za strategiju učenja na Univerzitetu Northeastern; i Matthew Rascoff, potpredsednik za digitalno obrazovanje na Univerzitetu Stanford, razgovarali su o implikacijama generativne veštačke inteligencije za učenje sa Suzanne Dove, asistent potpredsednika za strategiju i inovacije na Univerzitetu Bentley.
Preoblikovanje uloge AI u obrazovnom procesu
Od zamene do osnaživanja
Jedna od ključnih tema panela bila je jasna poruka: AI ne treba da zameni ljudski element u obrazovanju, već da ga osnaži. Matthew Rascoff sa Stanforda naglasio je da implementacija veštačke inteligencije u obrazovanju nije cilj sama po sebi. Umesto toga, AI treba da podrži pet suštinskih područja koja čine osnovu AI pismenosti:
- Personalizacija učenja – prilagođavanje sadržaja individualnim potrebama učenika
- Automatizacija rutinskih zadataka – oslobađanje nastavničkog vremena za kreativni rad
- Prepoznavanje obrazaca – identifikacija trendova koji bi mogli promaći ljudskom oku
- Podsticanje kreativnosti – otvaranje novih mogućnosti za izražavanje i istraživanje
- Etičko odlučivanje – razvijanje svesti o implikacijama AI tehnologija
Ovi “stubovi AI pismenosti” pružaju okvir ne samo za korišćenje AI alata, već i za njihovo razumevanje i kritičko preispitivanje.
Kontekstualna AI pismenost
Panelisti su istakli često previđenu činjenicu: AI pismenost nije univerzalna kategorija. Potrebe profesora istorije koji analizira primarne izvore drastično se razlikuju od potreba profesora računarskih nauka koji podučava strojno učenje. Zbog toga, pristup razumevanju i korišćenju AI mora biti specifičan za svaku disciplinu.
Kada govorimo o AI pismenosti, moramo razmišljati kontekstualno.
AI kompetencije koje trebaju jednom istoričaru nisu iste kao one potrebne jednom molekularnom biologu. Naš obrazovni pristup mora to razumeti i odražavati.
Kritika preterane personalizacije
Iako je personalizovano učenje dominantan trend poslednjih godina, vebinar je doneo osvežavajuću dozu skepse prema ovom pristupu. Matthew Rascoff otvoreno je doveo u pitanje ideju da je potpuno individualizovano učenje uvek optimalno:
Previše smo se fokusirali na personalizaciju nauštrb zajedničkog iskustva učenja. Obrazovanje nije samo prenošenje informacija — ono je duboko društveni proces.
Zajedničko učenje u digitalnom dobu
Umesto izolovanog personalizovanog učenja, panelisti su naglasili vrednost “zajedničkog učenja” (communalized learning) — učenja koje se događa kroz interakciju, diskusiju i kolektivno rešavanje problema. AI može podržati ovaj pristup olakšavajući grupne aktivnosti, podstičući saradnju, i stvarajući sigurne prostore za diskusiju.
AI nam daje priliku da redefinišemo šta znači biti zajedno u učionici — bilo fizičkoj ili virtuelnoj. Možemo iskoristiti ove alate da pojačamo, a ne umanjimo, ljudsku povezanost kroz obrazovni proces.
AI agenti kao obrazovni saradnici
Jedan od najuzbudljivijih razvoja u AI edukaciji je pojava AI agenata – sofisticiranih sistema koji mogu funkcionisati kao personalizovani asistenti ili facilitatori u učenju. Za razliku od jednostavnih chatbotova, ovi agenti mogu razumeti kontekst, adaptirati se preferencama učenika, i pružiti prilagođenu podršku.
“Zamislite studenta koji radi na složenom problemu u 3 ujutru,” objasnio je dr. Jomes Genone. “AI agent može pomoći da se razbije blokada, ponudi smernice, postavi relevantna pitanja koja podstiču razmišljanje — sve to bez zamene stvarnog nastavnika.”
Panelisti su naglasili da ovi agenti nisu zamena za nastavnike, već njihovi saradnici. U idealnom scenariju, nastavnici se fokusiraju na komponente koje zahtevaju ljudsku empatiju, kreativnost i dubinsko razumevanje, dok AI agenti preuzimaju zadatke koji uključuju:
- Brzu povratnu informaciju na rutinske zadatke
- Personalizovanu podršku van radnog vremena
- Generisanje vežbi prilagođenih nivou znanja
- Pomoć u formulisanju i izražavanju ideja
- Identifikaciju obrazaca u učenju pojedinca
Kontinuirani stres u obrazovnom sektoru
Pet godina nakon pandemije COVID-19, obrazovni sektor još uvek oseća njene posledice. Nastavnici, administratori i učenici suočavaju se sa “zamorom od inovacija” — iscrpljenošću uzrokovanom konstantnim promenama i prilagođavanjima.
“Ne možemo ignorisati emocionalni i psihološki kontekst u kojem uvodimo AI,” upozorila je Suzanne Dove. “Nastavnici su već pod ogromnim pritiskom, a nove tehnologije mogu biti doživljene kao još jedan teret.”
Slušanje stvarnih potreba
Panelisti su apelovali na institucije da zaista čuju šta je potrebno edukatorima umesto nametanja rešenja odozgo. Uspešna implementacija AI zahteva:
- Uključivanje nastavnika u proces odlučivanja
- Adekvatnu obuku i podršku
- Postepeno uvođenje novih alata
- Evaluaciju stvarnog uticaja na učenje
- Brigu o mentalnom zdravlju edukatora i učenika
Regulatorni okvir: Između zabrane i slobode
Mada neki obrazovni sistemi reaguju na dolazak AI alata zabranama i ograničenjima, panelisti su se složili da je zabrana AI alata kontraproduktivna. Umesto zabranjivanja, institucije bi trebale razviti etičke smernice i sigurne okvire za eksperimentisanje.
“Možemo zabraniti ChatGPT u učionici,” rekao je prof. Alessandro Di Luulo, “ali to neće sprečiti učenike da ga koriste kod kuće. Bolje je da ih naučimo kako da ga koriste odgovorno i kritički.“
Eksperimentisanje kao put napred
Umesto rigidnih pravila, panelisti su zagovarali stvaranje bezbednih prostora za eksperimentisanje — tzv. “sandbox” okruženja gde nastavnici i učenici mogu istraživati mogućnosti AI alata bez straha od posledica ili kritike.
U Srbiji, kao i u mnogim drugim zemljama, pravi izazov nije samo tehnološki već i kulturološki. Trebamo stvoriti kulturu eksperimentisanja gde su greške dozvoljene, čak i poželjne, kao deo procesa učenja.
Globalni domet i inkluzija
Jedan od najmoćnijih aspekata AI u obrazovanju je njen potencijal za inkluziju i demokratizaciju znanja. Korišćenjem AI prevodilaca, lokalizovanih tutorijala i interaktivnih alata, obrazovne institucije mogu doseći globalnu publiku, uključujući one iz delova sveta gde engleski nije primarni jezik.
AI prevođenje u realnom vremenu može učiniti predavanja sa Harvarda ili Stanforda pristupačnim studentima iz Latinske Amerike, Afrike ili Istočne Evrope. To je revolucionarno za globalni pristup kvalitetnom obrazovanju.
Novi talas otvorenog obrazovanja
AI ima potencijal da podstakne novi talas otvorenog obrazovanja, nadograđujući se na ranije inicijative poput MOOC-ova (Massive Open Online Courses). Za razliku od tradicionalnih online kurseva, AI-podržani obrazovni resursi mogu biti:
- Interaktivniji i responzivniji
- Prilagođeni lokalnim kontekstima
- Dostupni na više jezika
- Otvoreni za različite stilove učenja
- Pristupačniji osobama sa invaliditetom
Budući koraci: Ka humanistički orijentisanom AI obrazovanju
Panel je zatvoren pozivom na akciju: AI u obrazovanju nije samo tehnički izazov — to je prilika da redefinišemo obrazovne vrednosti i prakse. Ako zadržimo čoveka u centru tog procesa, AI može biti saveznik, a ne pretnja.
Obrazovanje je oduvek bilo o razvoju celog čoveka — ne samo njegovih veština, već i vrednosti, kritičkog mišljenja i građanske svesti. AI nam pruža priliku da se vratimo tim suštinskim vrednostima, oslobađajući prostor za ono što nas čini istinski ljudima…
Blog je inspirisan online panelom sa Alessandro Di Lullo, izvršni direktor Saveta za digitalno obrazovanje; James Genone, viši potpredsednik za strategiju učenja na Univerzitetu Northeastern; i Matthew Rascoff, potpredsednik za digitalno obrazovanje na Univerzitetu Stanford, razgovarali su o implikacijama generativne veštačke inteligencije za učenje sa Suzanne Dove, pomoćnikom potpredsednika za strategiju i inovacije na Univerzitetu Bentley, 17. marta 2025.